Općina Štefanje
Štefanje, lokalno središte u području lonjsko-ilovske zavale, dobilo je ime po crkvi sv. Stjepana oko koje je selo izgrađeno, najvjerojatnije tek kad je izgrađena crkva. Smjestilo se uz transverzalnu cestu koja povezuje podravski magistralni pravac preko Bjelovara i posavski pravac preko Čazme i Ivanića.
Osnovne funkcije naselja Štefanje kao lokalnog središta su ove: mjesni ured, osnovna škola, liječnička ambulanta, veterinarska ambulanta, pošta, zadruga s trgovinom poljoprivrednih potrepština, trgovina građevinskog materijala, dvije trgovine mješovitom robom, zubna ordinacija, groblje i župna crkva. Zbog tih funkcija prema njemu gravitiraju naselja bliže i dalje okolice. Zbog značaja prometnice koja prolazi Štefanjem i povezuje ga s općinskim središtima Čazmom i Bjelovarom, središtem regije, prema njoj vode putovi od susjednih naselja. Ceste su samo djelomično asfaltirane, jer je razvoj cijelog kraja bio zanemaren, a mnogo pučanstava migriralo je u grad, napustivši poljoprivredu prema kojoj se vlast maćuhinski odnosila.
Prostor Štefanja i okolice ima rebrasto-brežuljkasti reljef, geološki mlad s malom nadmorskom visinom. Na 165 metara nadmorske visine prostire se Štefanje. Najniža nadmorska visina na području Počesamlja je 106 metara, do kote u Kozarnicama 194 metra. Izmodelirani bregovi razdvojeni su potocima koji teku u skladu s nagibom terena. Po istaknutim brežuljcima, njihovim hrptovima, smještena su najvećim dijelom naselja u okolici Štefanja. Razdvojena su blažim ili mjestimično strmijim padinama koje se spuštaju prema potocima: Vagovina, Ivanska, Mala Ivanska, Batinovac. Najvažnija površinska voda je Česma, spora nizinska rijeka koja teče u ovom području od sjevera prema jugu ostavljajući ovaj kraj na lijevoj obali s istočne strane. Vijugav tok i slabi pad bili su ranije uzrok čestoga poplavljivanja niske doline. Korito rijeke je sada regulirano, skraćen joj je put i izgrađeni nasipi da se zaštite livade, šume i polja od poplave. Otkad se prošlo regulaciji Česme, okolno zemljište bilo je moguće kultivirati. Ispitivanjima, mjerenjima i pedološkom analizom utvrđeno je da zemljište u srednjem toku rijeke Česme najbolje odgovara za izgradnju ribnjaka- za uzgoj šarana, linjaka i drugih riba.
Godine 1961. započela je gradnja ribnjaka ispod sela Siščani i Zdenčec. Poslije su površine ribnjaka proširene ispod sela Staro Štefanje i Narta. U ranija vremena ljudi su Česmu i njezine pritoke koristili za pokretanje vodeničnih kola koja su korištena za mljevenje žita, a pašnjake, prije gradnje ribnjaka, za ispašu stoke.
Vrijednost i draž cjelokupnom kraju daju vrlo izraženi brežuljkasti oblici, koji ne ostavljaju ravnodušnim ni jednog prolaznika.
Geografska širina utječe na klimatske prilike ovoga područja. Središnji položaj u umjerenom pojasu uvjetovao je umjereno kontinentalnu klimu s prosječnom godišnjom temperaturom oko 10 stupnjeva. C. Proljeće i jesen obiluju mrazovima. Prosječna količina oborina je 800 do 1000 milimetara, koje su dosta ravnomjerno raspoređene tijekom godine. U razdoblju od svibnja do rujna, kada kvalitetnije bilje treba najviše vlage, padne prosječno 260-290 milimetara oborina, a to zadovoljava potrebe. Iako je podneblje umjereno, povremeno je varijabilnost oborina velika što uzrokuje opasnosti od suše ili druge krajnosti; dugotrajnih kiša. I jedno i drugo mogu negativno utjecati na vegetaciju.
Od davnine je cijeli štefanjski kraj u zoni šume koje su i danas mjestimično sačuvane. 300-godišnji režim Vojne krajine, naime, potisnuo je šume kao žarišta nesigurnosti i iznenađenja. Šume su krčenjem prorijeđene i degradirane. Na vlažnim prostorima prevladava hrast lužnjak i joha, a brežuljci i vododerne obrašteni su bukvom i grabom.
Izvor: Milka Ježić: Spomen zbornik 750. obljetnice crkve svetog Stjepana u Štefanju Štefanje 1992. godine